Nedelja je svanula
Ustao sam u nedelju ujutru
A u glavi pucalo mi ko na bojnom polju
Baš mi leglo pivo za doručak
Pa sam poneo još jedno sa sobom na WC šolju
Među odećom pobacanoj no podu
Našao sam svoju najmanje prljavu šulju
Umio sam se i zalizao u stranu
I skotrljao se niz stepenice u rulju
Baš sam se napušio prethodno veče
I plaćao svaku pesmu po hiljadu dindži
A sad sam zapalio prvu i gledao nekog klinca
Kako prstima secka lubenice u frut nindži
A onda sam prešao ulicu
I namirisao prženu piletinu iz Meka
I setio se krilaca koja ždrao sam k'o klinac
I koja sad deluju toliko daleka
Na ulici u nedelju ujutru
Kako bih voleo da sam naduvan
Jer ima nešto nedelji
Što čini da se osećam tako sam
Na uspavanom gradskom trotoaru
Tišina u srce me ganula
Da li postoji išta samotnije od zvuka
Nedelje koja je upravo svanula
U parku sam video nekog ćaleta
Ljuljao je ćerkicu i zajedno su se smejali
Zastao sam pored uličnih svirača
I poslušao pesmu koju su pevali
A dalje niz ulicu nešto je zvonilo
Paralo mi uši i peklo mi oči
I odzvanjalo u praznini moje glave
Kao nestali snovi od prethodne noći